Psalms 119

1Blago onima kojima je put čist, koji hode u zakonu Gospodnjem. 2Blago onima koji čuvaju otkrivenja njegova, svijem srcem traže ga;

3Koji ne čine bezakonja, hode putovima njegovijem! 4Ti si dao zapovijesti svoje, da se čuvaju dobro.

5Kad bi putovi moji bili upravljeni da čuvam naredbe tvoje! 6Onda se ne bih postidio, pazeći na zapovijesti tvoje;

7Hvalio bih te s pravijem srcem, učeći se pravednijem zakonima tvojim. 8Čuvaću naredbe tvoje, nemoj me ostaviti sasvijem.

9Kako će mladić očistiti put svoj? Vladajući se po tvojim riječima. 10Svijem srcem svojim tražim tebe, ne daj mi da zađem od zapovijesti tvojih.

11U srce svoje zatvorio sam riječ tvoju, da ti ne griješim. 12Blagosloven si, Gospode! nauči me naredbama svojim.

13Ustima svojim javljam sve sudove usta tvojih. 14Na putu otkrivenja tvojih radujem se kao za veliko bogatstvo.

15O zapovijestima tvojim razmišljam, i pazim na putove tvoje. 16Naredbama tvojim tješim se, ne zaboravljam riječi tvoje.

17Učini milost sluzi svojemu, da bih živio i čuvao riječ tvoju. 18Otvori oči moje, da bih vidio čudesa zakona tvojega;

19Gost sam na zemlji, nemoj sakriti od mene zapovijesti svojih. 20Iznemože duša moja želeći bez prestanka poznati sudove tvoje.

21Ti si strašan prokletim oholicama, koje zastranjuju od zapovijesti tvojih. 22Odvrati od mene rug i sramotu, jer čuvam otkrivenja tvoja.

23Sjede knezovi i dogovaraju se na mene; a sluga tvoj razmišlja o naredbama tvojim. 24Otkrivenja su tvoja utjeha moja, savjetnici moji.

25Duša moja leži u prahu; oživi me po riječi svojoj. 26Kazujem putove svoje, i čuješ me; nauči me naredbama svojim.

27Urazumi me o putu zapovijesti svojih, i razmišljaću o čudesima tvojim. 28Suze proliva duša moja od tuge, otkrijepi me po riječi svojoj.

29Put lažni ukloni od mene i zakon svoj daruj mi. 30Put istini izbrah, zakone tvoje tražim.

31Prionuh za otkrivenja tvoja, Gospode; nemoj me osramotiti. 32Putem zapovijesti tvojih trčim, jer si raširio srce moje.

33Pokaži mi, Gospode, put naredaba svojih, da ga se držim do kraja. 34Urazumi me, i držaću se zakona tvojega, i čuvati ga svijem srcem.

35Postavi me na stazu zapovijesti svojih, jer mi je ona omiljela. 36Previj srce moje k otkrivenjima svojim, a ne k lakomstvu.

37Odvrati oči moje da ne gledaju ništavila, putem svojim oživi me. 38Ispuni sluzi svojemu riječ svoju da te se boji.

39Ukloni rug moj, kojega se plašim; jer su sudovi tvoji blagi. 40Mile su mi zapovijesti tvoje, pravdom svojom oživi me.

41Neka dođe na me milost tvoja, Gospode, pomoć tvoja po riječi tvojoj. 42I ja ću odgovoriti onome koji me ruži; jer se uzdam u riječ tvoju.

43Nemoj uzeti nigda od usta mojih riječi istine, jer čekam sudove tvoje. 44I čuvaću zakon tvoj svagda, dovijeka i bez prestanka.

45Hodiću slobodno, jer tražim zapovijesti tvoje. 46Govoriću o otkrivenjima tvojim pred carevima, i neću se stidjeti.

47Tješiću se zapovijestima tvojim, koje ljubim. 48Ruke svoje pružam k zapovijestima tvojim, koje ljubim, i razmišljam o naredbama tvojim.

49Opomeni se riječi svoje k sluzi svojemu, na koju si mi zapovjedio da se oslanjam. 50U nevolji mojoj tješi me što me riječ tvoja oživljava.

51Oholi mi se rugaju veoma; ali ja ne otstupam od zakona tvojega. 52Pamtim sudove tvoje od iskona, Gospode, i tješim se.

53Gnjev me obuzima na bezbožnike, koji ostavljaju zakon tvoj. 54Naredbe su tvoje pjesma moja u putničkom stanu mojem.

55Noću pominjem ime tvoje, Gospode, i čuvam zakon tvoj. 56To je moje, da čuvam zapovijesti tvoje.

57Dio moj ti si, Gospode; naumio sam čuvati riječi tvoje. 58Molim ti se iz svega srca, smiluj se na me po riječi svojoj.

59Razmatram putove svoje, i obraćam noge svoje k otkrivenjima tvojim. 60Hitim, i ne zatežem se čuvati zapovijesti tvoje.

61Mreže bezbožničke opkoliše me, ali zakona tvojega ne zaboravljam. 62U po noći ustajem da te slavim za pravedne sudove tvoje.

63U zajednici sam sa svima koji se tebe boje i koji čuvaju zapovijesti tvoje. 64Dobrote je tvoje, Gospode, puna sva zemlja; naredbama svojim nauči me.

65Učinio si dobro sluzi svojemu, Gospode, po riječi svojoj. 66Dobroj misli i znanju nauči me, jer zapovijestima tvojim vjerujem.

67Prije stradanja svojega lutah, a sad čuvam riječ tvoju. 68Ti si dobar, i dobro činiš; nauči me naredbama svojim.

69Oholi pletu na mene laž, ali se ja svijem srcem držim zapovijesti tvojih. 70Zadriglo je srce njihovo kao salo, a ja se tješim zakonom tvojim.

71Dobro mi je što stradam, da se naučim naredbama tvojim. 72Miliji mi je zakon usta tvojih nego tisuće zlata i srebra.

73Ruke tvoje stvorile su me i načinile me; urazumi me, i naučiću se zapovijestima tvojim. 74Koji se tebe boje, vidjeće me, i radovaće se što se uzdam u tvoju riječ.

75Znam da su sudovi tvoji, Gospode, pravedni, i po pravdi me karaš. 76Neka bude dobrota tvoja utjeha moja, kao što si rekao sluzi svojemu.

77Neka dođe k meni milosrđe tvoje, i oživim; jer je zakon tvoj utjeha moja. 78Nek se postide oholi; jer me bez krivice oboriše. Ja razmišljam o zapovijestima tvojim.

79Nek se obrate k meni koji se tebe boje, i koji znadu otkrivenja tvoja. 80Srce moje neka bude savršeno u naredbama tvojim, da se ne postidim.

81Čezne duša moja za spasenjem tvojim, riječ tvoju čekam. 82Čeznu oči moje za riječju tvojom; govorim: kad ćeš me utješiti?

83Postadoh kao mijeh u dimu, ali tvojih naredaba ne zaboravih. 84Koliko će biti dana sluge tvojega? Kad ćeš suditi onima koji me gone?

85Oholi iskopaše mi jamu nasuprot zakonu tvojemu. 86Sve su zapovijesti tvoje istina; bez krivice me gone, pomozi mi.

87Umalo me ne ubiše na zemlji, ali ja ne ostavljam zapovijesti tvojih. 88Po milosti svojoj oživi me, i čuvaću otkrivenja usta tvojih.

89Dovijeka je, Gospode, riječ tvoja utvrđena na nebesima, 90Od koljena do koljena istina tvoja; ti si postavio zemlju, i stoji.

91Po tvojoj naredbi sve stoji sad; jer sve služi tebi. 92Da nije zakon tvoj bio utjeha moja, poginuo bih u nevolji svojoj.

93Zapovijesti tvojih neću zaboraviti dovijeka, jer me njima oživljavaš. 94Ja sam tvoj, pomozi mi, jer tražim zapovijesti tvoje.

95Bezbožnici gledaju da me ubiju; a ja razmišljam o tvojim otkrivenjima. 96Svemu savršenome vidjeh kraj; ali je zapovijest tvoja veoma široka.

97Kako ljubim zakon tvoj! Vas dan mislim o njemu. 98Zapovijest tvoja čini me mudrijega od neprijatelja mojih; jer je sa mnom uvijek.

99Razumniji postah od svijeh učitelja svojih; jer razmišljam o tvojim otkrivenjima. 100Mudriji sam od staraca; jer zapovijesti tvoje čuvam.

101Od svakoga zloga puta zaustavljam noge svoje, da bih čuvao riječ tvoju. 102Od naredaba tvojih ne otstupam; jer si me ti naučio.

103Kako su slatke jeziku mojemu riječi tvoje, slađe od meda ustima mojima! 104Od zapovijesti tvojih postadoh razuman; toga radi mrzim na svaki put lažni.

105Riječ je tvoja žižak nozi mojoj, i vidjelo stazi mojoj. 106Zakleh se da ću čuvati naredbe pravde tvoje, i izvršiću.

107Poništen sam veoma, Gospode, oživi me po riječi svojoj. 108Neka ti bude ugodna, Gospode, dobrovoljna žrtva usta mojih, i sudovima svojim nauči me.

109Duša je moja u ruci mojoj neprestano u nevolji; ali zakona tvojega ne zaboravljam. 110Bezbožnici su mi metnuli zamku; ali od zapovijesti tvojih ne zastranih.

111Prisvojih otkrivenja tvoja zavavijek; jer su radost srcu mojemu. 112Privolio sam srce svoje da tvori naredbe tvoje navijek, do kraja.

113Koji prestupaju zakon, ja na njih mrzim, a zakon tvoj ljubim. 114Ti si zaklon moj i štit moj; riječ tvoju čekam.

115Idite od mene, bezakonici! I čuvaću zapovijesti Boga svojega. 116Ukrijepi me po riječi svojoj i biću živ, i nemoj me osramotiti u nadanju mom.

117Utvrdi me, i spašću se, i razmišljaću o naredbama tvojim bez prestanka. 118Obaraš sve koji otstupaju od naredaba tvojih; jer su pomisli njihove laž.

119Kao gar bacaš sve bezbožnike na zemlji; toga radi omilješe mi otkrivenja tvoja. 120Drkće od straha tvojega tijelo moje, i sudova tvojih bojim se.

121Činim sud i pravdu, ne daj me onima koji me gone. 122Odbrani slugu svojega na dobro njegovo, da mi ne čine sile oholi.

123Oči moje čeznu za spasenjem tvojim i za riječju pravde tvoje. 124Učini sluzi svojemu po milosti svojoj, i naredbama svojim nauči me.

125Ja sam sluga tvoj; urazumi me, i poznaću otkrivenja tvoja. 126Vrijeme je da Gospod radi; oboriše zakon tvoj.

127Toga radi ljubim zapovijesti tvoje većma nego zlato i drago kamenje. 128Toga radi zapovijesti tvoje držim da su vjerne, na svaki put lažni mrzim.

129Divna su otkrivenja tvoja; zato ih čuva duša moja. 130Riječi tvoje kad se jave, prosvjetljuju i urazumljuju proste.

131Otvoram usta svoja da odahnem, jer sam žedan zapovijesti tvojih. 132Pogledaj me i smiluj se na me, kao što radiš s onima koji ljube ime tvoje.

133Tvrdi stope moje u riječi svojoj, i ne daj nikakome bezakonju da oblada mnom. 134Izbavi me od nasilja ljudskoga, i čuvaću zapovijesti tvoje.

135Svjetlošću lica svojega obasjaj slugu svojega, i nauči me naredbama svojim. 136Oči moje liju potoke, zato što ne čuvaju zakona tvojega.

137Pravedan si, Gospode, i pravi su sudovi tvoji. 138Javio si pravdu u otkrivenjima svojim, i istinu cijelu.

139Revnost moja jede me, zato što moji neprijatelji zaboraviše riječi tvoje. 140Riječ je tvoja veoma čista, i sluga je tvoj veoma ljubi.

141Ja sam malen i poništen, ali zapovijesti tvojih ne zaboravljam. 142Pravda je tvoja pravda vječna, i zakon tvoj istina.

143Tuga i nevolja nađe me, zapovijesti su tvoje utjeha moja. 144Vječna je pravda u otkrivenjima tvojim; urazumi me, i biću živ.

145Vičem iz svega srca: usliši me, Gospode; sačuvaću naredbe tvoje. 146Prizivam te, pomozi mi; držaću se otkrivenja tvojih.

147Pretječem svanuće, i vičem; riječ tvoju čekam. 148Pretječu oči moje jutrenju stražu, da bih razmišljao o riječi tvojoj.

149Čuj glas moj po milosti svojoj, Gospode; po sudu svojemu oživi me. 150Prikučuju se koji ljube bezakonje; udaljili su se od zakona tvojega.

151Ti si blizu, Gospode, i sve su zapovijesti tvoje istina. 152Odavna znam za otkrivenja tvoja, da si ih postavio zavavijek.

153Pogledaj nevolju moju, i izbavi me, jer ne zaboravljam zakona tvojega. 154Primi se stvari moje, i odbrani me; po riječi svojoj oživi me.

155Daleko je od bezbožnika spasenje, jer se ne drže naredaba tvojih. 156Milosrđe je tvoje, Gospode, veliko; po pravome sudu svom oživi me.

157Mnogo je protivnika mojih i neprijatelja mojih; ali ja ne otstupam od otkrivenja tvojih. 158Vidim odmetnike, i mrsko mi je; jer ne čuvaju riječi tvoje.

159Gledaj, kako ljubim zapovijesti tvoje, Gospode, po milosti svojoj oživi me. 160Osnova je riječi tvoje istina, i vječan je svaki sud pravde tvoje.

161Knezovi me gone ni za što, ali se srce moje boji riječi tvoje. 162Radujem se riječi tvojoj kao onaj koji zadobije velik plijen.

163Mrzim na laž i gadim se na nju, ljubim zakon tvoj. 164Sedam puta na dan hvalim te za sudove pravde tvoje.

165Velik mir imaju oni koji ljube zakon tvoj, i u njih nema spoticanja. 166Čekam spasenje tvoje, Gospode, i zapovijesti tvoje izvršujem.

167Duša moja čuva otkrivenja tvoja, i ja ih ljubim veoma. 168Čuvam zapovijesti tvoje i otkrivenja; jer su svi putovi moji pred tobom.

169Neka izađe tužnjava moja preda te, Gospode! Po riječi svojoj urazumi me. 170Neka dođe moljenje moje preda te! Po riječi svojoj izbavi me.

171Usta će moja pjevati hvalu, kad me naučiš naredbama svojim. 172Jezik će moj kazivati riječ tvoju, jer su sve zapovijesti tvoje pravedne.

173Neka mi bude ruka tvoja u pomoći; jer mi omilješe zapovijesti tvoje; 174Žedan sam spasenja tvojega, Gospode, i zakon je tvoj utjeha moja.

175Neka živi duša moja i tebe hvali, i sudovi tvoji neka mi pomogu. Zađoh kao ovca izgubljena: traži slugu svojega; jer zapovijesti tvojih ne zaboravih.

176